{ ” SELAM ALEJK – MALO SUTRA ” }

Poštovani,

Da li smo istinski svjesni značenja riječi našeg islamskog pozdrava Esselamu alejkum? Ili je nazivanje selama postala samo formalnost?

Kada nekome nazovemo selam dajemo mu do znanja da će biti miran od našeg jezika i naših ruku, a praktično to znači sljedeće:

1. NEĆEMO GA OGOVARATI

Zašto je bitno da ne ogovaramo ljude? Zato što ogovaranjem širimo mržnju i zavade među ljudima, i podstičemo šejtana protiv čovjeka, jer šejtan kada vidi da se neko ogovara okuraži se i što više može napadne čovjeka koji se ogovara raznim mislima, sumnjama, itd. Zato se kaže da ako znamo da nas neko ogovora trebamo što više spominjati Allaha, radi zaštite od šejtanskog došaptavanja. Inače, jedan od razloga ogovaranja jeste mržnja prema nekome i želja da mu se nanese šteta, pa ogovaranje tako podsjeća na prizivanje šejtana u pomoć, a ružan je šejtan pomagač! Ako postoji neki problem među nama rješavajmo ga u direktnom odnosu, nasamo, otvoreno i iskreno, sa jedinom željom da postignemo Allahovo zadovoljstvo. Ako nismo spremni nekome iskreno pomoći, onda mu nemojmo ni odmagati tako što ćemo ga ogovarati. Ogovoriti se smije samo u slučaju upozoravanja na neku provjerenu opasnost, kao što je lopovluk, korupcija, nastranost, itd.

Kako možemo očekivati da nekoga pri susretu pogledamo vedra lica ako smo ga prije toga nepravedno ogovorili??? To je nemoguće. Muslimani se danas često selame poluglasnim, jedva razgovijetnim tonom, mrka lica, sa podsmjehom, sa mutnjom i perfidnošću u očima, podcjenjivačkim pogledom od glave do pete, uz “škakiljanje” u grlu, tj. nakašljavanje, pretjeranom bučnošću, itd. A sve to često je posljedica što oko usta imamo “krv i ostatke mesa” čovjeka kojeg smo “jeli” u stanju kada on to nije mogao osjetiti. Upravo tako se ogovaranje opisuje u Kur'anu – kao jedenje mrtvog mesa čovjeka! Ono što je suprotno tom nečistom, odvratnom odnosu jedenja tuđeg mrtvog mesa jeste odnos čistih prsa prema ljudima. Po hadisu, čovjek koji legne na počinak a ne misli ništa loše o drugom muslimanu ima čista prsa. Takvom čovjeku Poslanik, a.s., Allahovim dopuštenjem, obećava džennet!

2. NEĆEMO GA OMALOVAŽITI

Poslanik, a.s., je rekao “Dovoljno je čovjeku zla da omalovaži i podcjeni drugog muslimana”. Omalovažavanje je obično posljedicaistraživanja tuđih mahana, a to je jedna od najgorih stvari po vjeru čovjeka.Trebamo se podsjetiti da naš život jeste TEST, i da se moramo baviti sobom, svojimradom i pripremanjem za najveći ispit našeg života od kojeg zavisi naša vječnost.Student koji sprema ispit posvećen je sebi i svom trudu, a ne gleda kako drugi spremaju ispit, osim onih dobrih studenata od kojih može nešto da nauči. Drugim studentima će se baviti samo ako im treba dati savjet, ako im može pomoći, itd. Svi smo mi studenti na ovom svijetu, pa zapitajmo se šta smo pripremili i šta pripremamo za polaganje računa pred Bogom. Sa čim ćemo doći pred Boga?

3. NEĆEMO GA SUMNJIČITI.

Čovjek nekada pomisli nešto loše o drugom čovjeku, misli da ga je “pročit'o” i sl., i onda zauzme negativan stav prema njemu, međutim, stanje tog čovjeka može biti potpuno drugačije. Možda je on kod Allaha bolji od nas. Možda je uradio neko djelo koje ga je približilo Uzvišenom, a za koje mi neznamo. Svaki čovjek je svijet za sebe. Svako od nas ima prednosti i nedostatke. Pravednost se ogleda u davanju položaja (tj. časti i obaveza) ljudima prema njihovim sposobnostima, bez podcjenjivanja ikoga. Ako je čovjek ubjeđen u svoje sposobnosti,u svoj položaj, on neće imati potrebu da drugog podcjenjuje, da ga omalovažava, jer to obično rade ljudi koji imaju neki kompleks više vrijednosti, pa svoje nedostatke “liječe” na slabima tako što ih ugnjetavaju, ponižavaju, maltretiraju, sve “kako bi im pokazali gdje je njihovo mjesto” i “jer oni ne zaslužuju bolje i ne znaju za drugačije”. Boje se da bi mogli izgubiti nekakav oreol uzvišenosti ako bi bili ljubazni prema podređenima. Naravno, nekada postoje sporna ponašanja od strane nižeg staleža, ali istinski gospodin zna kako da se nosi sa time, a ne da svoje gospodstvo brani drskošću, grubošću, provokacijama, itd. Ako želimo znati ko je zaista jak i pametan, a ko slab podsjetimo se na sljedeći hadis: “Pametan je onaj koji strogo vodi računa o svojim postupcima, i radi za život poslije smrti, a slabić je onaj koji slijedi svoje strasti i bezrazložno se nada i pouzdava u Allaha.”

4. NEĆEMO PRENOSITI NJEGOVE RIJEČI

Prenošenjem tuđih riječi unosi se smutnja među ljude. Riječi se obično prenose u određenom kontekstu koji nama odgovara i bez prisustva osobe koja ih je izgovorila. Nekada se riječi potpuno pogrešno protumače i ako se kao takve prenesu nastaće šteta, ljudi će zamjeriti jedni drugima, okrenuće se jedni protiv drugih, itd., a to je ono što šejtan želi, da zabavi ljude beskorisnim stvarima i tako ih odvrati od spominjanja Uzvišenog Allaha. Za svaku riječ čovjek će biti odgovoran pred Bogom. Ako je čovjekovo srce vezano za Allaha onda su njegove riječi zdrave i korisne, a ako je čovjekovo srce u nemarnosti prema Bogu, ako prenosi tuđe riječi, ako se bavi besposlicama, kao što je beskorisno gledanje televizije, ispijanje kafe, itd., onda su njegove riječi smrdljive, pokvarene, svadljive, uvrijedljive, itd.

Poslanik, a.s., snažno je upozorio ljude na Sudnji dan i da će tada biti pokrenuti sudski sporovi između ljudi povodom ogovaranja, prenošenja riječi, podkradanja, napada, itd. Čovjek će morati svojim dobrim djelima platiti svu štetu koju je nanio drugima ogovaranjem, prenošenjem riječi, potvorama, udaranjem itd., a ako mu nestane dobrih djela onda će štetu nadoknaditi preuzimanjem loših djela na svoj račun. To je strašna opomena! Zamislimo TAJ DAN i TAJ SUD, to će zaista biti zastrašujuće vrijeme. Molim sve nas da imamo na umu dolazak pred Uzvišenog Allaha, koji je Milostiv ali i strahovito kažnjava. Allah nije zadovoljan da se drugi nepravedno ogovaraju i tuđe riječi prenose.

5. NEĆEMO BITI DRSKI

Princip Islama je da vjernici budu samilosni jedni prema drugima, a ponositi prema nevjernicima. Međutim, često vidimo muslimane kako se međusobno svađaju, vrijeđaju, psuju, prijete, pa čak i fizički obračunavaju. Sve to dovodi do situacije da se dušmani Islama time naslađuju i podsmjehuju muslimanima, ne uzimajući ih za ozbiljno, i osjećajući se superiorno spram njih. Umjesto toga, muslimani bi trebali svojim ponašanjem druge ljude pozivati u Islam, jer ti drugi ljudi upravo to žele, njihove duše žedne su upute, pa hoćemo li doći pameti i naPravi put nemuslimanima ukazivati, a prestati se međusobno svađati i “prepucavati”? Čovjek koji ne može kontrolisati svoje strasti podlegne porivu agresivnosti, kojaovlada njegovim razumom i onda je u stanju svašta kazati i uraditi. To je stanje bez stida, a u hadisu se kaže da ko nema stida može raditi šta hoće, tj. od bestidnika te ne može ništa iznenaditi, jer on u tom stanju nema granice u ponašanju. Agresivnost donosi kratkotrajan osjećaj moći i olakšanja od određenog pritiska, međutim, dugoročno prouzrokuje poremećaj odnosa među ljudima, stvara mržnju,netrepeljivost, otvara nove sukobe, itd. Niko ne voli drsku i grubu osobu, pa je zato poslanik Muhammed, a.s., bio daleko od takvog ponašanja. U suprotnom, njegova misija ne bi bila ostvarena. To je lekcija za nas. Ako smo zaista iskreni vjernici koji žele da žive Islam i da druge ljude pozovu na Pravi put onda moramo biti čisti od grubosti i drskosti. Ako vjernik pozove nekoga u vjeru a taj neko mu uzvrati neprihvatanjem i još mu napravi neku spletku a onda tom vjerniku “pukne film” jasno se vidi da on nije naučio lekciju strpljivosti i da nije upoznat sa metodom da've (misionarstva) Poslanika, a.s., kojeg su znali grubo odbiti, kamenjem i trnjem ga zasuti, a on bi na to kazao: Možda Allah iz njihove kičme izvede potomstvo koje će Allaha obožavati.

6. NEĆEMO MU ZAVIDITI

Zavist je također jedna od najgorih pojava po vjeru čovjeka. U hadisu se kaže da zavist uništava dobra djela kao što vatra sagorijeva drva.Kada pogledamo zašto ljudi jedni drugima zavide vidjećemo da je to uglavnom zbog materijalnih stvari. I tu se prepoznaje blesavost ljudi koji zavide zbog materije koja je prolazna i za koju će se račun pred Bogom polagati. Kada bi ljudi znali “zavidili” bi onima koji su duhovno bogati, koji lijepo uče Kur'an i postupaju po njemu, koji dijele imetak na Allahovom putu, koji održavaju džamije, itd., uz želju da i oni budu takvi. Za razliku od materijalnog bogatstva, duhovno bogatstvo može steči svaki čovjek ako to želi. Međutim, duhovno bogatstvo nije popularno i privlačno mnogima. Allahova mudrost je da duhovno bogatstvo mogu steči svi koji to žele, ali je i znakovito što ljudima to nije privlačno. Nekako to podsjeća na djelo šejtana koji uljepšava čovjeku ružne stvari, a omrzava dobre stvari. Na primjer, lahko je potrošiti 50 KM na odjevni predmet, a teško je dati isti iznos za održavanje džamije. Ili, lahko je gledati film devedeset minuta, a teško je učiti Kur'an isto toliko vrijeme. Ili, lahko je beskorisno sjediti u kafiću i ispijati kafu, a teško je praktikovati Poslanikov, a.s., jutarnji i večernji zikr. Ili, lahko je izdvojiti novac i otići na more svake godine, a teško je skupiti sredstva i otići na hadž jedanput u životu. Ili, lahko je tražiti mahanu drugome, a teško je analizirati i ispravljati svoje greške. Ili, lahko je vidjeti trn u tuđem oku, a teško je vidjeti balvan u vlastitom. Itd.

Što se tiče bogatstva i materije općenito, pravi vjernik će se truditi da stekne što veće obrazovanje i težiće visokim radnim pozicijama kako bi i u materijalnom smislu bio jak. Međutim, na prvom mjestu biće mu vjera. Njoj će podrediti materiju. To praktično znači da ga posao neće spriječiti da klanja svaki namaz u njegovo prvo vrijeme, da neće poslovati sa kamatom i alkoholom, da neće žuditi za prestižom i ugledom, nego će mu cilj biti da kroz rad doprinese da Allahova riječ bude gornja. U Kur'anu se kaže da su mnogi ljudi radiše samo zato što vole bogatstvo. Prve generacije muslimana su imale bogataše u svojim redovima, ali oni nisu gomilali blago, nego su ga ulagali na Allahovom putu, jer dati novac za Islam ne znači potrošiti ga, nego uložiti u investiciju koja će se mnogorostruko isplatiti i vječno trajati. To je prava trgovina. Muslimani nisu osvajali druge države ne da bi stekli bogatstvo te zemlje i pokorili ljude, nego da bi dostavili Uputu. To je recept za uspjeh i na ovom i na budućemsvijetu.

FORMA SELAMA.

Ono što je također veoma bitno napomenuti jeste da poselamiti nekoga ne znači kazati samo Selam, već najkraće Selam alejk. Samo “selam” kao pozdrav ne znači ništa. Slične nedorečene pozdrave imamo u tzv. međunarodnim pozdravima tipa Dobar dan, koji ne znači ništa, osim konstatacije da je dan dobar, ali ako bi nekome kazali Dobar dan vam želim onda bi to već bio smislen pozdrav. No, Selam alejk ima najpotpunije značenje i smisao budući da je ujedno i dova za čovjeka da bude u okrilju Božijeg mira i na ovom i na budućem svijetu, a ima li nešto bolje što možemo poželjeti?! Esselamu alejkum je najbolji pozdrav i pri susretu i pri odlasku. Nakon njega možemo upotrijebiti i druge pozdrave, kao što je Merhaba, Prijatno, itd. Usput da još napomenem da naš česti pozdrav Allahimanet također nema nikakvo značenje. Umjesto toga pravilno bi bilo kazati Allahu na emanet.

Autor: blagodatvode@gmail.com